Ovo su setovi plastičnih maketa koje zahtijevaju sastavljanje i bojanje. Ne sadrže boje i ljepila osim ako nije drugačije navedeno.
Među mnogim čimbenicima koji određuju tijek bitaka, jedan nije odmah očit, ali je presudan: opskrba hranom u borbenim uvjetima.
Kvalitetan topli obrok za vojnika od velike je važnosti i ponekad više utječe na borbenu učinkovitost postrojbi nego moderno oružje ili oprema.
Uzimajući to u obzir, Wehrmacht je tijekom rata pridavao veliku pozornost prehrani vojnika.
U borbenim uvjetima ili tijekom marševa koristile su se terenske kuhinje na kotačima raznih tipova: velike kuhinje za 125 do 225 ljudi i manje kuhinje za 60 do 125 vojnika.
Te su se kuhinje prevozile na prikolicama koje su vukla vozila ili konjske zaprege. Često su se postavljale i na kamione.
Ove kuhinje, koje su vojnici šaljivo nazivali ‘Gulaschkanone’ (top za gulaš), omogućavale su pripremu raznih jela.
Veliki kotao, koji je imao izolacijski sloj (obično od glicerina), koristio se za glavna jela, a kasnije verzije kuhinja uključivale su i poseban kotao za prženje.
Obroci su se dijelili izravno u vojničke porcije ili u velike termosice za dostavu postrojbama koje su se nalazile dalje od kuhinje.
Glavni dio dnevnog obroka obično se posluživao za ručak, koji je mogao uključivati, na primjer, mesnu juhu, porciju krumpira s velikim komadom mesa i povrće.
Također je bila uobičajena praksa rekvirirati hranu od lokalnog stanovništva kako bi se poboljšala prehrana vojnika iznad utvrđenih normi.
Među mnogim čimbenicima koji određuju tijek bitaka, jedan nije odmah očit, ali je presudan: opskrba hranom u borbenim uvjetima.
Kvalitetan topli obrok za vojnika od velike je važnosti i ponekad više utječe na borbenu učinkovitost postrojbi nego moderno oružje ili oprema.
Uzimajući to u obzir, Wehrmacht je tijekom rata pridavao veliku pozornost prehrani vojnika.
U borbenim uvjetima ili tijekom marševa koristile su se terenske kuhinje na kotačima raznih tipova: velike kuhinje za 125 do 225 ljudi i manje kuhinje za 60 do 125 vojnika.
Te su se kuhinje prevozile na prikolicama koje su vukla vozila ili konjske zaprege. Često su se postavljale i na kamione.
Ove kuhinje, koje su vojnici šaljivo nazivali ‘Gulaschkanone’ (top za gulaš), omogućavale su pripremu raznih jela.
Veliki kotao, koji je imao izolacijski sloj (obično od glicerina), koristio se za glavna jela, a kasnije verzije kuhinja uključivale su i poseban kotao za prženje.
Obroci su se dijelili izravno u vojničke porcije ili u velike termosice za dostavu postrojbama koje su se nalazile dalje od kuhinje.
Glavni dio dnevnog obroka obično se posluživao za ručak, koji je mogao uključivati, na primjer, mesnu juhu, porciju krumpira s velikim komadom mesa i povrće.
Također je bila uobičajena praksa rekvirirati hranu od lokalnog stanovništva kako bi se poboljšala prehrana vojnika iznad utvrđenih normi.
